Iz Zagreba stiže skijaška obitelj koja je impresionirala sportski svijet

0    komentara

Your talent is Gods gift to you, what you do with it, is your gift back to God“, poruka je koja je godinama krasila jednu posebnu skijašku kacigu, redovito oblijepljenu i smiješnim sličicama te neizostavnim smješkom koji vam je morao izmamiti osmijeh na lice. Isto je bilo i sa skijama, pancericama, kapama, noktima… Svi su bili veselo išarani. Ta djevojka, prepoznatljivih pjegica i pletenica, uvijek je bila vesela i nasmijana, ali u sportskom svijetu nije ostala upamćena samo po tome…

On je pak majstor za gitarom, vatreni zaljubljenik u glazbu, blues i rock’n’roll, stripove, čitanje, proučavanje i učenje povijesti, adrenalin, ronjenje, plivanje, avanture gumenim čamcem, crtanje. Najdraža hrana su mu ćevapi, sir i vrhnje, paški sir, imotski pršut i jagode, omiljena boja crvena i plava, a iznad kreveta je još kao dječak ispisao zacrtani životni san: „Osvojiti olimpijsku medalju“…

Što im je zajedničko?

Pitate li se koja je poveznica među njima, odgovor je jednostavan – radi se o najpoznatijem bratu i sestri među sportašima, Ivici i Janici i obitelji Kostelić, najslavnijoj i najuspješnijoj hrvatskoj, ali i svjetskoj skijaškoj obitelji, legendama svjetskog skijanja, koje će trajno ostati urezani u anale sportskog svijeta.

Ne samo zbog rezultata, trofeja, kristalnih globus, olimpijskih i svjetskih medalja, nagrada, priznanja, nego i zbog trnovitog puta do uspjeha, popločenog strahovitom upornošću, strpljivošću i marljivim radom, neimaštinom, operacijama, mjesecima provedenima na bolničkim krevetima, na štakama, rehabilitacijama, teškim usponima i još težim padovima, pustolovinama po hladnim šumama i snježnim obroncima, na debelim minusima i niskim temperaturama, ali prije svega, neviđenom ljubavi prema skijanju.
Nisu trenirali da bi bili bogati, nego da bi bili neuhvatljivi“, riječi su koje možda i najbolje opisuju čudesan uspjeh skromne, siromašne i obične obitelji iz Zagreba, senzacije koja je „na koljena“ bacila skijaške velesile poput Austrije, Švicarske, Italije, Francuske i skandinavskih zemalja. Mala obitelj iz male države s još manje planina i skijaških staza, uspjela je pokoriti svijet i dokazati da talentom, upornim radom i odricanjem, nijedan san ne mora ostati nedosanjan.

Zbog neimaštine, spavalo se i uz stazu…

Sve je krenulo od fanatičnog oca Ante i bivšeg rukometaša koji je imao osebujan stil i odnos prema sportu. Popularno zvani ‘Gips’, koji je nadimak dobio još kao dijete često lomeći noge i ruke, uvijek je tražio više i išao do krajnjih granica. Jednom je, tijekom igračke karijere, zabio sva 24 gola za svoju momčad. Kako bi se motivirao za utakmicu, pretrčavao je cestu između automobila, skakao niz padine… Dio svoje darovitosti i ljubavi prema sportu, prenio je na svoju djecu, od kojih je stvorio šampione i rođene pobjednike, iako je malo tko vjerovao u to.

Mnogi su ga smatrali zanesenjakom i fanatikom, nisu vjerovali u njegove metode rada, dugoročne planove treninga, analize i dnevnike koje je vodio. Zbog toga je put do vrha bio toliko težak. Dirljivi dokumentarni film ‘Dnevnik pobjednika’ posvećen obitelji Kostelić podsjeća kako im je trošni automobil Lada bio drugi dom. U njemu su putovali, jeli i spavali, gorivo su plaćali sponzorskim skijama. Kada su se pripremali na svjetskim skijalištima, spavali su u šatoru, pokraj staze, a jednom ih je čak i zatrpao snijeg… Temperature su išle i do minus 50 stupnjeva…

Mama Marica spremala je špek i luk

Grijali su se uz vatru i pili vodu otapajući snijeg, prehranjivalo se od onoga što je majka Marica, inače također bivša rukometašica, poslala od kuće, domaćeg špeka, luka, češnjaka, masne hrane kako bi što dulje mogli izdržati na hladnoći. Treniralo se i do sedam sati dnevno, prolazilo na tisuće kolaca, a dok su Kostelići već odradili svoj trening, ostale su reprezentacije tek ustajale iz svojih toplih kreveta… Nevjerojatna priča, a ono što je uslijedilo, bilo je još nevjerojatnije…

Senzacija iz Hrvatske i zagrebačkih Gračana

1998. godine, na američko-kanadskoj turneji počelo se pričati o djetetu iz Hrvatske, zemlje bez skijaške tradicije. Janica, tada 16-godišnjakinja, prvi se put popela na podij u Svjetskom kupu, a sezonu kasnije, pokazala je da će još dugi niz godina vladati skijaškim svijetom. Do umirovljenja 2007. godine, kada je otišla na vrhuncu slave, u cilj stizala i bez štapa i rukavica, ostvarila je 55 postolja i 30 pobjeda u Svjetskom kupu, osvojila šest olimpijskih medalja, pet svjetskih zlata, tri velika i tri mala kristalna globusa, a pod nož je išla čak 12 puta…

Sličan put imao je i njezin tri godine stariji brat Ivica, no on još uvijek  ne razmišlja da objesi skije ‘o klin’. U bogatoj karijeri, 59 puta penjao se na postolja, ima 26 pobjeda, četiri olimpijska srebra, tri svjetske medalje, i jednako kao i sestra, više od 10 operacija…

‘Imamo šampione’

“Ima jedna zemlja mala, sada svatko za nju zna, trese se i Himalaja, kada krene Janica. Rekli su nam da smo slabi, da je Sljeme premalo, al’ da Sljeme ima stazu, shvatili su prekasno. Neka pati koga smeta. Janica je prvak svijeta, neka samo suze rone, mi imamo šampione. Neka pati koga smeta, Ivica je prvak svijeta, nek’ hrvatska zvona zvone, mi imamo šampione”, tako ide poznata pjesma o obitelji, koja je zadužila hrvatski sport i Hrvatsku općenito.

Ispisali su najljepše stranice skijaške povijesti, a dio je sačuvan i danas, na obroncima zagrebačke gore koja je svake godine domaćin najboljim svjetskim skijašima i skijašicama. Upravo Kostelićima možemo zahvaliti što je realizirana ideja o slalomu na Svjetskom kupu na Sljemenu. Od svojih početaka, 2005. godine do danas, jedna od najbolje organiziranih, najpopularnijih, najposjećenijih i najomiljenijih utrka sezone i jedina koja se održava u neposrednoj blizini nekog milijunskog grada. Pobjednici dobivaju krunu snježnog kralja i kraljice, a najatraktivnija je noćna utrka.

Svjetsku skijašku elitu ugošćuje Hotel Westin

Sve počinje u luksuznom hotelu Westin Zagreb, smještenom u centru grada, gdje se svake godine okupljaju najbolji skijaši i skijašice svijeta i njihovi timovi. Ovaj poznati zagrebački hotel s pet zvjezdica, početkom siječnja već je tradicionalno njihova prva stanica u Zagrebu, pruža im najbolji mir, odmor i pripremu za nastupe. U Westinu je smješten i stožer reprezentacija, press centar te kutak za novinare, koji pristižu iz cijelog svijeta. Na dane utrka, konvoji kombija i autobusa od tamo organizirano kreću prema skijališta na Medvednici i uzbuđenja mogu početi!
Zbog vremenskih neprilika, sljemenski slalomi ove godine nažalost, nisu voženi, ali siječan je blizu i već sada počnite razmišljati o dolasku u Zagreb, posjetu Hotelu Westin i naravno, ‘Snježnoj kraljici‘ i ‘Snježnom kralju‘…

Comments are closed.