Zagreb ima svoju kovnicu novca i čuvene filire kojima se ponosi

0    komentara

Što je to čega nikad dosta u novčaniku i u svakodnevnoj je uporabi? Roba je to kojom se kupuje ostala roba, spremnik vrijednosti i sredstvo razmjene, koje je još davno zamijenilo stoku, krzno i žito, kojima se nekad trgovalo. U svojim počecima, novac je bio u obliku predmeta od zlata i srebra. Prvi primjerci sežu još iz sedmog stoljeća prije nove ere iz Male Azije, a znate li da se izrađivao od zlata i srebra, bakra, bronce i mjeda? Zbog svih sastojaka morao se redovito vagati kako bi se provjerila težina i utvrdila vrijednost.
Novac se nekada kovao, tek su se kasnije razvile današnje papirnate novčanice. Njih su prvi koristili Kinezi, gotovo 500 godina prije Europljana koji su se na to odvažili u 17. stoljeću. Što se hrvatskih prostora tiče, povijest kaže kako se sve do kraja 12. stoljeća koristio bizantski novac, a tek onda s radom počinju kovnice u kojima su se stvarali vrijedni novčići.

Prvi je s time započeo knez Andrija II., koji je naredio izradu srebrnih denara 1192. godine. Banski denar ili banovac, uslijedio je nakon njegovog doba, a radio se od finog srebra. Pogađate gdje se radio? Naravno, u Zagrebu!

Smjestila se na Griču

Kovnica se nalazila na proplancima Griča i od 1260. godine se nazivala banskom kovnicom. U njezinim se prostorima marljivo kovao novac za niz hrvatskih banova i nazivao se  ‘denarius banalis’ ili banski denar. Ti tanki srebrni novčići s poprsjima slika od hercega Andrije, starog slavonskog grba polumjeseca i zvijezde do kula, kovali su se iz posebnih kalupa vrhunskih majstora i to u točno određeno vrijeme – od Martinja do kraja godine, a u optjecaj je puštan na temelju razmjene. Priča kaže kako se donosio na trgove i izlagao, a tri stara novca, mijenjala su za dva nova.

Kovnica je vrlo dobro zarađivala jer je, osim ovakve trampe, razlika između nominalne i faktičke vrijednosti novca iznosila čak i do 50 posto, a dodavao joj se i porez koji su plaćali trgovci. Kovnicom je upravljao ‘comes camerae’ sa svojim činovnicima, a radio je po naredbi bana, koji je raspolagao prihodima. Tako je ban Nikola odlučio zagrebačku tvornicu 1344. godine dati u najam. Nije to bilo baš najbolje rješenje. Tri stara denara tada su se mijenjala za jedan novi.

Kovao se i kraljevski novac

Zanimljivo je da su se svi novci ravnali po marki, koja je bila oznaka za određenu težinu. Uobičajeno je svaka imala naziv po gradu iz kojeg dolazi i vrijednosti su bile drugačije. U Zagrebu je tako postojala zagrebačka marka i težila je oko 237 grama, a marka srebra, otprilike je iznosila oko 200 slavonskih banovaca.

Novci su se pod posebnom prismotrom banskog povjerenika izrađivali od tri četvrtine srebra i jedne četvrtine bakra i žigosali su se kako bi se točno znalo tko ga je kovao. Kovnica je u svojim prostorima imala dvije zapečaćene škrinje koje su se zatvarale s čak tri ključa. Jedan je čuvao ban. Što je u njima bilo pohranjeno? U jednoj potrebni alat za kovanje, a u drugoj srebrne šipke od kojih su se banovci izrađivali.

U ondašnje doba, taj sitni, gotovo savršeno rađeni novac od finog srebra, slovio je kao najbolji u Europi. Bio je visoke kvalitete, a osim čuvenih banovaca, na Griču su se štancali i oboli, novci manje vrijednosti od denara te od 1384. godine, čak i kraljevski novac, prema naredbi kraljice Marije.

Spomen ploča na Markovom trgu

Da je zagrebačka kovnica uistinu bila posebna, potvrđuje i posebna spomen ploča koja je u njezinu čast podignuta na nekadašnjem Radićevom trgu, današnjem Trgu svetog Marka. Srednjovjekovnu ljepoticu pronaći ćete na uličnom pročelju, a nakon toga vam slijedi potraga za nekad važnim mjestom u gradu.
Nije dokumentirano kada je točno kovnica prestala s radom, zna se tek da je u funkciji ponovno od 1948. godine, kada su se počele tiskati doznake od 25, 100 i 1.000 forinti i kovali su se bakrenjaci, s ciljem da se riješi financijska kriza.

Radili su se i zagrebački filiri, medalje…

1919. godine, tijekom vladavine zagrebačkog gradonačelnika Stjepana Srkulja, izrađivao se i pravi zagrebački novac. Razlog je bila nestašica novca i Zagreb je dobio dozvolu da otisne vlastiti, kojim se plaćalo na području grada.
Nazvan je zagrebački filir i postao je vrlo popularan. Čak toliko da su ovaj bakreni novac Zagrepčani od milja nazivali i ‘srkuljčići’, prema gradonačelniku. U optjecaju je bilo 20 i 50 filira. Osim impresivnih filira, kovale su i posebne medalje kojima su se obilježavali važni događaji i jubileji, a njihova izrada postala je pravo umijeće.

Novac je dio povijesti

Kakvo? I danas još poneki zlatarski obrti i specijalizirane trgovine, a možda i rijetke suvenirnice, poput onih s jedinstvenim i unikatnim suvenirima u luksuznim zagrebačkim hotelima – Sheraton Zagreb i Westin Zagreb Hotelu, ali i strastveni kolekcionari i numizmatičari te Hrvatski novčarski zavod, odnosno današnja kovnica novca Zagreb u Savskoj ulici, čuvaju ove vrijedne uspomene i stari novac, koji ima neprocjenjivu vrijednost. Zašto? Jer je kroz stoljeća odražavao bogatstvo i moć zemlje u kojoj bio kovan i činio značajan dio njezine povijesti.

Vi upoznajte zagrebačku… A kada već znatiželjno posjetite suvenirnice Sheraton Zagreb i Westin Zagreb Hotela u potrazi za starim novčićima, filirima, kovanicama ili nekim drugim uspomenama koje ćete rado ponijeti iz hrvatske metropole, svratite i do njihovih vrhunskih restorana Fontane, Kralja Tomislava ili Kaptola, zasladite se maštovitim kulinarskim zagrebačkim delicijama i u elegantnim prostorima Diana bara, Piano bara, Rendez Vous Cafea ili Caféa Imperial, opustite se i zagrijte u prohladnim zagrebačkim jesenjim večerima…

Comments are closed.